среда, 21. август 2024.

Lena Ruth Stefanović - Grad koji sanja

 

Lena Ruth Stefanović je crnogorska autorka. Do sada je objavila zbirku eseja, više noveleta, četiri zbirke poezije i dva romana. Objavljene knjige (izbor) Arhetip čuda (2006., OKF, Cetinje); Io triumpe (2008., OKF Cetinje); Antologija savremene crnogorske kratke priče na engleskom jeziku (novela “Teshuva” ) Edicija Katedrala, 2010; “Đavo, jedna neautorizovana biografija” (2011., OKF, Cetinje); “Boja promjene” (2013., Gligorije Dijak); “Koret na asfaltu “ – Prva antologija crnogorske savremene ženske poezije (Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, 2013.); Američki izbor najbolje evropske proze: antologija “Best European Fiction” , Dalkey Archive Press, 2014.; roman „Šćer onoga bez đece“, izdavač Nova Knjiga (2017g.), roman "Aimee ili Voljena" ( 2019, OKF Cetinje), zbirke pjesama " Izvinite, mislim da umirem" (2020, OKF, Cetinje) i "Zovem se Ilan" ( 2022, Udruženje književnika i knjizevnih prevodilaca CG).



GRAD KOJI SANJA
 
U mojim snovima nema dovoljno 
Novobeogradskih blokova
Uvijek polazim od 70og
Jer su tu nekada živjeli svi moji
U soliteru u ulici Jurija Gagarina
( U mojim snovima)
Između autobuske i bloka
Ređaju se hiper marketi, bazari, ćevabdžinice ako legnem gladna
( u snovima)
Tako često odlazim tamo,
da tačno znam gdje šta stoji na bazarima
I u hipermarketima
Ponekad su tu i apoteke, sajmovi, riblje pijace, kao i robna kuća u kojoj su sve stvari mog dizajna i prodaju se samo tu
 
Iza riblje pijace, nedolazeći do bloka 70, je Knez- Mihajlova koja se proteže preko ul.Slobode sve tamo do predgrađa Zagreba.
Šetalište Lazaro Kardenas koje ( stvarno) ide sredinom bloka, počinje neđe u Ljubljani, kod Cankarjevog doma...
Mosteckom ulicom iz bloka 70 nastavljam u noć, ulične rasvjete nema
No, srećom, ( u mojim snovima)
Sunce zalazi kasno
Ako zađe uopšte
Problem je sa prevozom
Zadnji autobus odlazi u ponoć
I dok izbezumljeni turisti u Pragu uzalud upiru pogled u rupu na kraju Karlovog mosta ne shvatajući zašto bi pobogu
Jedna istorijska praška ulica
Kidnula u betonske blokove nekog drugog grada
koji se čak ne nalazi u Češkoj
( i ime joj samo kaže da mjesto joj je uz most!)
( u mom snu)
Ulica me nijemo gleda i kao da preispituje svoju odluku
Tješim je
Da je dugo u njoj u broju 15 bila ambasada
Jedne zemlje koje više nema
Ovaj dio grada u koji bježimo
Mostecká ulica i ja
Isto ima rijeku, most
I svi govore onaj jezik
Koji je gotovo zaboravila
I tako kamen po kamen
Ulicu po ulicu
Ozidavam čarobni grad iz djetinjstva
Vilinski grad u kojem su čuda
Još uvijek moguća
Ja sam mala
Baka je živa
Splavom prelazimo rijeku
baka me vodi u mediteranske vrtove
Jedemo slasne zrele smokve u svako doba godine
I udišemo miris ružičnjaka u cvatu
Dok Zdravko Čolić u bašti (u snu)
Pjeva "...krasiva, već je krenuo led,
evo, pucaću triput u vazduh
neka pitaju gdje se to slavi
uđi, takav je red."
Prevejani kartaroš u crnom kaputu
U ruci drži mali mađarski špil
I baš tu traži trećeg za preferans
Moja baka postaje djevojka
Veoma mlada i učtiva
Potsjeća me da ne zakasnim na posljednji autobus
( u snu) sjećam se sna svoje majke
Tog jutra je ustala preplašena
Dvojica Mađara u crnim kaputima
Došli su da vode Pištu, našeg mačka
Pripada njima, kažu
Majka ga otima, vrišti ( u snu)
Po pasošu mu je ime Davidi,
Mali David
To mu mi tepamo Pišta baći
Oni kažu, Pišta je Ištvan iz milošte
Mačak ide sa nama
I tačka
( Ne pitam majku na kom su to jeziku u snu razgovarali)
Uviđavna djevojka koja je nekad prije bila moja baka
Diskretno mi pokazuje vrijeme na kitnjastom Longines satu
Zakasniću na posljednji autobus
Sasvim blizu za nekim zvone zvona
Košava nosi miris prepečenog kestenja...
 
U mojim grudima
zavijaju stepski vukovi
U mom grlu huču
kukuvije i utine
smenjuje ih blejanje
jaganjaca
koji nikako da utihnu
Kada pokušam da govorim
začuje se graktanje debelokljunog
gavrana
pa neutešno cvilenje
hiljada napuštenih mačića
Jedno tužno i nadasve bučno
životinjsko carstvo
zaposelo je moje disajne puteve
Ja zborim devičanskom šumom
kažem mojoj izabranoj doktorici
" imaš bronhitis" nonšalantno kaže ona
ništa isterivanje duhova,
1000mg ampicilina na svakih
dvanaest sati
kre - kre - kre
mjau
bleeee
ga - ga - ga
kažem ja...




Нема коментара:

Постави коментар